Zarada muškarca i moć nad ženom!

Ljubavne veze i ekonomija, dva su neodvojiva društvena segmenta. Ljubavne veze su nekada ovisile o činjenici da muškarci zarađuju a žene ne. Danas je to također slučaj samo je loptica sada na našoj strani terena.

Kroz posljednjih 100 godina mogle smo iz priča naših mama i baka saznati koliko je bilo teško biti žena u društvu u kojem je muškarac držao svu moć u domu samom činjenicom da donosi hranu na stol. Briga o djeci, mudrost, nježnost i ljubav koju nedvojbeno žena donosi bile su karakterizirane kao sekundarne i tercijarne vrijednosti. Žena je radila što joj se kaže jer je upravo o toj poniznosti ovisilo blagostanje nje i djece. Žene su educiranije od muškaraca, na pomolu smo da izjednačimo visinu prihoda s „jačim“ spolom, ne bojimo se više etiketiranja „man-eater“ i „što ona misli tko je ona“. Moć žene je sada ta koja dominira.

Do sada se arhitektura ljubavnih odnosa gradila isključivo na činjenici da je žena ovisna o muškarcu, a danas su ljubavne veze arena za koju mi, današnje žene, nismo dobile instrukcije kako navigirati situacijom. Do sada su nas naše seniorke mogle savjetovati: „Šuti, važno je da te ne tuče“, no naša generacija žena se našla u situaciji u kojoj se dva ravnopravna pripadnika dva različita spola, muškog i ženskog, nalaze na do sada neistraženom polju gdje pregovaramo moć, utjecaj i suverenost.

Samo 100 godina u prošlost, žena koja je odbila muškarca vrlo se brzo našla u situaciji koja je opasna po reputaciju, a još važnije i po sam život, jer su muškarci držali monopol nad ekonomijom. Ta monetarna moć koju je muškarac imao 1920. godine mu je za pravo dala da određuje mjesto života, hranu koja se jede, način odgoja potomstva; dala mu je pravo na fizičko i emocionalno nasilje.

Apsorpcija ovih perpetualnih udaraca na ženstvenost doslovce je bila porez koji je žena plaćala kako bi imala krov nad glavom i reputaciju „dobre žene“, koja je jasno bila od životne važnosti.

Kapitalizam i pozitivna promjena: protiv kapitalizma može reći tko god što želi, ali jedna dobra stvar koja je proizašla iz njega jest potreba za većim brojem poreznih obveznika i tako su žene dobile priliku da rade, a samim tim su dobile i priliku da budu slobodne. Prva sloboda koju smo odlučile prakticirati jest sloboda glede vremena kada ćemo i koliko ćemo djece imati. Prva značajna tektonska promjena u arhitekturi ljubavnih odnosa došla je upravo s kontracepcijom. Kada jedna žena može sama sebi platiti stan, hranu i odjeću, muškarac prestaje biti nužna stavka u životu i postaje preferenca. Posljedično s tim je i tolerancija žena na muške gluposti postala stvar prošlosti.

U ovom egalitarističkom prostoru u kojem stavljamo jednakost spolova ispred svega, sve više i više žena odbija sudjelovati u tradicionalnim normama te se bori za kapital.

Samim tim se potreba za muškim autoritetom „koji lupa šakom o stol“ i „čija je zadnja“ gubi totalno.

Muškarac više nije u mogućnosti pretpostaviti poziciju autoriteta samo zbog spolnog organa koji mu visi iz međunožja, a ni mediokritetnom plaćom koju je zaradio na poslu koji jedva obavlja od 9 do 5.

Autoritet i poštovanje se stavljaju kao točke pregovora unutar jedne veze, a muškarci koji odbijaju poštivati novonastala pravila bivaju najčešće, iako i dalje nedovoljno često, izopćeni iz društva i od validacije žena koje su predmet njegove želje.

Stoga to muškarce stavlja u prirodno submisivan položaj za koji također nisu naučeni, što kao pozitivna povratna sprega izaziva u njima da više truda ulažu u testiranje tih granica u muško-ženskim odnosima.

Kako su žene odlučile da će više zarađivati, oni su odlučili toliko manje truda uložiti u ljubavni odnos.

To pomalo izgleda kao da, osim hrane na stolu i krova nad glavom, muškarci niti ne mogu ponuditi nešto više.

Primitivan način testiranja voda s kojima se žene, nažalost, svakodnevno susreću, jer muškarci očajno žele dobiti maksimalan povrat investicije uz minimalno uložen trud.

Ranije generacije muškaraca mogle su zadržati ženu ne zato što su inicijalno bili vrijedni svih blagodati koje žena može ponuditi, već zato što si ona doslovce nije mogla priuštiti da ode.

A ako muškarac danas odluči testirati ženu na bilo koji način, ostat će single do jutra, a ona će prekosutra već biti na Maldivima i ispod objave će pisati #girlstrip.

Svaki muškarac bi bio presretan da se pojavi u prostoriji i da svi rade onako kako on kaže. Današnje žene su malo jača zvijer nego što su bile i testiraju tu moć na isti način na koji muškarci testiraju granice. Kada kažem „malo jača zvijer“, mislim na činjenicu da žene više ne vole i ne toleriraju lažne autoritete ni lažno samopouzdanje i više se nikome ne miču s puta.

Do sada je samopouzdanje muškarca ovisilo o „ženskom strahu“. Danas, ako se muškarac ne dokaže kao istinski moćan i utjecajan pripadnik društva, on nije ni u poziciji da određuje jednoj ženi koje je njeno mjesto jer uzročno-posljedičnom vezom i činjenicom da su se žene opametile, uviđaju da, ako sebi svoj život nije mogao urediti na pravi način, ona određuje da on nije vrijedan ni vremena ni truda ni ljubavi ni nježnosti, a ni seksualnog užitka. Ona odlazi, on ostaje sam.

Iz ove novonastale, svima nama nepoznate dinamike koja se događa između spolova, eruptirala je potreba za nekim novim vrijednostima koje muškarac mora pružiti jednoj ženi, a to su poštovanje i uvažavanje.

Nove veze nisu sklonište od ekonomske propasti, već su slobodno tržište razmjene nematerijalnih dobara kao što su: intelektualno ispunjenje, poštovanje, seksualno i emocionalno zadovoljstvo, duhovni prosperitet, zajednička zabava. A testiranje granica jedne žene sklizak je teren na kojem se brojni muškarci polupaju i emocionalno i duhovno.