Čemu mržnja? Slučaj: Jakov Jozinović

Zašto je Jakov Jozinović i uspjeh koji je ostvario meta kritika? Dečko je lijep, šarmantan, presladak, lijepo pjeva, ima fantastičnu energiju i šarmira žene na području cijele bivše Jugoslavije. Normalnom čovjeku se to čini kao nešto vrijedno aplauza. Međutim, većina ljudi, kako nije baš normalna, ne može ni aplaudirati nečijem uspjehu. Pa tako ni njegovom.

Kada sam prvi put sasvim slučajno imala priliku biti u prostoriji s wunderkindom, bila sam u McDonald'su, a on je sjedio s frendom za stolom tri metra udaljenim od mojeg – dakle prije napunjenih dvorana, prije nego što sam pojma imala tko je on, ali privukao je moju pozornost. Na isti taj način kako je privukao moju pozornost, privukao je i pozornost svih njegovih fanova, ali i hejtera. Jakov Jozinović ima nešto što je Balkanu nedostajalo, a to je autentičnost.

Authenticity is the quality of being genuine, real, and true to one’s own values or an original source. It involves acting in alignment with oneself rather than external pressures, often requiring self-awareness and integrity. Key synonyms include genuineness, legitimacy, credibility, and reliability.

• Autentičnost će, naravno, uvijek generirati opoziciju koja uslijed nemogućnosti projekcije pozitivne energije uporno i silovito pokušava ugasiti sjaj. U ovom slučaju, sjaj koji projicira Jakov Jozinović jednostavno je dovoljno jak da se u potpunosti odupre i ljubomori i sujeti. Jedna od najsimpatičnijih činjenica je da ga žene obožavaju, a muškarci vrte očima na njega upravo zbog te klasične ljubomore koja se javlja kod onih koji je nisu u mogućnosti generirati. Jakov Jozinović je fenomen koji Balkan nije vidio još od Lepe Brene. Detaljan pregled kompletnog opusa drame koja se diže kada je u pitanju činjenica da većinom pjeva pjesme drugih izvođača dovodi nas do toga da konkluzivno zaključimo da nikome ne smeta prepjevavanje tuđih pjesama, ali svima smeta to što Jakov Jozinović to radi bolje od svih drugih.

  Na ovim prostorima postoji duboko ukorijenjena tendencija da se „potkresuju” oni koji izrastu iznad prosjeka, pogotovo ako to čine s lakoćom i šarmom koji se ne mogu naučiti.

  Zanimljivo je da kritika prepjeva često služi kao paravan za nemogućnost prihvaćanja nečije sirove karizme. Kada netko poput Jozinovića uzme tuđu kompoziciju i udahne joj novi život, on ne krade autorstvo, već redefinira standard.

• Otpor koji je u ovom slučaju sporan zapravo je kompliment u ogledalu; hejteri ne napadaju njega zato što je loš, već zato što njegova prisutnost naglašava njihovu vlastitu pasivnost.